Budva cijene Budva Apartmani i Budva smještaj u Budvi Crna Gora. Budva budva noćni život & Top Hill Budva

U obrazloženju članova žirija, akademika Dževada Karahasana, književnice prof.dr Jelena Lužina (teatrolog) i Željka Hubača dramaturga se navodi:

"Članovi žirija za dodjelu nagrade Grad teatar za 2017. i 2018. godinu, čiju su članovi akademik Dževad Karahasan, književnik, Jelena Lužina, teatrolog i Željko Hubač, dramaturg, nakon višekratnih elektronskih konzultacija o cjelini dramskog programa 31. i 32. festivalskog izdanja, svoju su završnu sjednicu održali u Budvi, 1. novembra 2018. godine.

Nakon sveobuhvatne, argumentirane i nadasve kolegijalne rasprave usredotočene na nekoliko uspješnh predstava koje su, svojim raznovidnim autorstvom, nedvojbeno obilježili nekoliki eminentni kazališni profesionalci, žiri je jednoglasno odlučio nagradu Grad teatar za 2017. i 2018. godinu dodijeliti redatelju Igoru Vuku Torbici za iznimno promišljeno, temeljito i nekonvencionalno čitanje i uprizorenje Lorcinih Krvavih svadbi".

"Predstava je realizirana u produkciji Grada teatra, uz koprodukcijsku suradnju Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu; premijerno je izvedena na sceni Između tri crkve, 9. augusta 2018. godine.

Krvave svadbe potvrdile su temeljne odrednice na kojima Igor Vuk Torbica gradi i razvija vlastitu poetiku, odnosno osebujni redateljski rukopis koji ga, godinama već, afirmira kao jednog od najintrigantnijih i najustrajnijih kazalištaraca (pozorištnika, veli Sterija) u regiji", navodi se u odluci žirija.

"Te se odrednice redovito upiru o tri ključna a zanatski i stvaralački neoboriva i nezamjenjiva postulata:

1.ozbiljan (do posvećenosti) i odgovoran (do perfekcionizma) odnos prema tekstu, koji – potom – logično a „neosjetno“ vodi ka autentičnom „novom čitanju“ i nedvojbenim a „jasnim“ resemantizacijama (aktualizacijama) takozvanih značenja;
2.promišljen, čist, u formalnom smislu „minimalistički“ koncept scenskog prostora – u kojemu već spominjana značenja potvrđuju svoju opravdanost;
3.izravan, usredotočen, naoko jednostavan rad s glumcima koje u već definirani scenski prostor uvodi kao u vlastitu im kuću a niz tekst ih (k tomu) provodi vještinom kojom Arijadnina nit vodi do Minotaurova srca – izravno i nepogrešivo.

Igor Vuk Torbica, koji je netom prevalio tridesetu, uspio je – eto – osmisliti, višekratno provjeriti, sve hrabrije prakticirati i iz projekta u projekat dopunjavati/dorazvijati vlastiti autorski postupak. Naime, ono što je Stanislavski, onako starinski, zvao Sistem.

Svakako, svaki je Sistem permanentno izložen novim i novim iskušenjima pa, otud, i neminovnosti „proizvodnje“ kompaktnijih i manje kompaktnih predstava. Ali je kazalište, znamo, živo biće, biće opake minotaurovske duše, te su mu i ishodi uvijek neizvjesni.

Što jest i zadaća ali i legitimno pravo svakog živog/autentičnog stvaralaštva, poglavito onoga koje živi isključivo u vremenu: samo tijekom ona dva-tri kritična sata pod reflektorima, kao noćni leptir, te nikad-nikad više.

Surađujući s Igorom Vukom Torbicom, Grad teatar je na djelu potvrdio vlastitu programsku odrednicu o vlastitoj otvorenosti svih vrsta, poglavito otvorenosti za ono što se kod Čehova, starinski, zove „nove forme“. Dodjeljujući nagradu na način obrazložen u ovoj odluci, žiri ne nagrađuje samo redatelja koju ju je bespogovorno zavrijedio, već i podržava hrabri, rezolutni i bespogovorni koncept otvorenosti za koji se opredijelio Grad teatar" zaključuju članovi žirija", navodi se u odluci.